Osnovna škola Gola

Kao vjeroučitelj odlučio sam provesti godišnji odmor na malo drugačiji način nego inače. Tako sam u molitvi dobio nadahnuće da se uključim u hodočašće koje organizira bratovština Marijanski zavjet za domovinu koja je osnovana 2015.g. sa ciljem da se pješačenjem, odnosno, hodočašćenjem od Osijeka do Dubrovnika prikaže Bogu nakana za duhovnu, moralnu i demografsku obnovu Hrvatske.

Hodočasnički put traje 75 dana i dnevno se prelazi oko 25 km.

Hodočasnici se mogu priključiti na bilo kojoj od ruta i sami izabiru koliko će dana propješačiti. Ove godine imali smo 2 hodočasnika iz Slavonije koji su prošli cijeli put čija je dužina od oko 1700 km, od kojih je jedan bio branitelj u Domovinskom ratu.

Glavna ruta koja prolazi svim većim marijanskim svetištima od istoka do juga Hrvatske i Bosne i Hercegovine ima i nekoliko priključnih ruta.

Jedna od njih je i podravska ruta Molve – Reka na kojoj sam se priključio, budući da su Molve poznato Marijino svetište u Podravini.

Kako me je taj prvi dan hodočašća oduševio, odlučio sam nastaviti i drugi dan od Reke do Ludbrega. Putem mi je koordinator predložio da za početak mogu spojiti 2 marijanska svetišta: Mariju Bistricu i Trsat. U tom trenutku postalo mi je jasno da me Majka Božja zove u svoj Marijanski zavjet. Tako sam nakon Ludbrega otišao kući spremiti se i pripremiti za moj hodočasnički podvig.

I zaista, mogu reći ono što su posvjedočili i mnogi hodočasnici: Marijanski zavjet je svojevrsno čudo u kojem se čovjek kroz zajedničku molitvu krunice na putu, pjesmu, druženje s najrazličitijim ljudima, prekrasnu prirodu, mise i duhovno vodstvo zaista mijenja. Osobno sam se uvjerio kako je zaista malo potrebno da bi čovjek bio sretan: malo dobrog društva, malo odjeće i obuće, malo hrane i pića, a zapravo je svega bilo u izobilju jer se, opet prema riječima mnogih, nigdje tako dobro ne jede i pije koliko na Marijanskom. Putem doista nismo oskudijevali jer nam je bilo osigurano prenoćište sa večerom i doručkom, pratio nas je logistički kombi koji nam je prevozio stvari, a putem su nas također ljudi dočekivali sa hranom i pićem tako da su pojedini hodočasnici putem čak i natukli par kila. Srećom, to nije bio slučaj sa mnom. Trsat mi je došao jako brzo tako da sam odlučio ići do kraja, do Dubrovnika. Mali prekid napravio sam od Nina do Šibenika zbog nećakovih svatova. Bio sam na putu 47 dana i prošao preko 1000 km. Ovo možda i zvuči na prvu previše avanturistički i prezahtjevno, ali kad je čovjek u dobrom društvu i uz to praćen zaštitom Neba i pod okriljem naše nebeske Majke, ne razmišlja o dužini i težini puta, nego jednostavno živi sadašnji trenutak. Istina, bilo je borbi sa žuljevima, umorom, noćnim hrkanjima i tome slično, ali ono što se na kraju dobije ostaje za cijeli život.

Svakako moram spomenuti velikodušnost jednog branitelja hodočasnika koji me je spasio od komplikacija sa žuljevima budući da mi je čovjek samoinicijativno odlučio na kraju svoje dionice puta pokloniti svoje planinarske sandale zahvaljujući kojima nisam dobio do kraja puta više nikakve žuljeve. Slučajno ili ne, procijenite sami. Osobno mogu posvjedočiti da mi je ovo hodočašće dalo jednu unutarnju slobodu i mir, kvalitetna prijateljstva i radost zajedništva popraćenog dobrim šalama i vicevima. U tom smislu Marijanski zavjet je jedna škola života u kojoj se čovjek uči suživotu s drugim ljudima, kvalitetnoj komunikaciji, strpljivosti, a uz to se mogu dobiti i dobri temelji za duhovni život ukoliko je srce otvoreno za Božje darove i milosti.

Eto, danas je moderno 2 u 1, 3 u 1, a Marijanski zavjet daje barem 10 u 1, kad se uzme u obzir sve ono što sam nabrojio. A kad se k tome još pridoda i kupanje u moru…

Na temelju svega navedenoga, osobno bih svakome preporučio ovakav način provođenja godišnjeg odmora koji dušu čini ispunjenom, a ne ispraznom, oslobođenom od mnogih navezanosti na stvari i na sve ono suvišno i nepotrebno. Netko je od hodočasnika posvjedočio da je Marijanski zavjet zarazniji od korone. Mislim da je to postalo vidljivo u mom slučaju, kao i u slučajevima mnogih drugih hodočasnika.

Eto, ako je ovo moje svjedočanstvo dalo nekome poticaj da se iduće godine ili idućih godina odvaži na Marijanski, bit će mi drago.

Sve informacije o Marijanskom zavjetu možete dobiti na: www.marijanskizavjet.hr.

Mir i dobro!

                                                                         Stjepan Ratajec, vjeroučitelj