preskoči na sadržaj

Osnovna škola Gola

Login
Kalendar
« Svibanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

Erasmus+ projekt Osnovne škola Gola "Malim koracima do velikih europskih ciljeva"

Mali školski vrt

Prekodravska kuharica

Školska shema 2021./22.

Priloženi dokumenti:
20231027 081514.pdf

Me, Myself & I ("Ja i sva moja lica")

VODIČ KROZ SREDNJE ŠKOLE KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKE ŽUPANIJE 2020./21.

ZAŠTITA OD KORONAVIRUSA

 

Svi u školi svi pri stolu 7

Udruga Docendo discimus

Pomoćnici u nastavi

Priloženi dokumenti:
O-projektu-Prilika-za-sve-3.pdf

SINDIKAT

    

         

Lista linkova je prazna
Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja
Arhiva dokumenata

   

                

  

 

  

  

  

  

  

Brojač

    

            

        

 

 

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
SVJETSKI DAN ZAŠTITE VODA
Autor: Ivo Suša, 22. 3. 2010.

22. ožujka - svjetski dan voda

I ove školske godine naša škola je na prigodan način obilježila Svjetski dan voda. Na početku svakog sata svih razrednih odjela predmetne nastave po dvoje učenika je održalo petminutno predavanje sa temama koje su vezane za Svjetski dan voda ( teme na obrascu - vidi dolje na stranici ) , a sedmi sat je svaki razredni odjel imao zadaću izraditi plakat na već navedenu temu iz samostalnog prikupljenog materijala.

 

tekst: dr. sc. Ante Pelivan

Dan 22. ožujka svake godine širom svijeta na poseban način se obilježava kao
svjetski dan voda. Uistinu i ne bez vrlo velikog razloga..

Voda, odnosno molekula vode, ima posebna fizikalna i kemijska svojstva koja ju čine vrlo važnim biološkim i ekološkim čimbenikom živog svijeta na našoj Zemlji. Tvrdnja kako je život bez vode na našoj Zemlji nemoguć i nezamisliv nije tek nekakva lako izrečena fraza. No, voda ima i vrlo veliku gospodarsku važnost. Iz njezine biološke, ekološke i gospodarske važnosti proistječe i potreba, dapače nužnost njezine zaštite.
Voda u ukupnoj površini Zemlje sudjeluje sa 70,8 posto, a kopno sa 29,2 posto. Vodenu masu dijelimo na morsku i slatkovodnu. Najveći dio vodene mase je morska voda. Slatka voda, ili voda koja je pogodna za korištenje ljudi i životinja na kopnu iznosi samo 2,04 posto. No i ta veoma malena količina, ako se usporedi s ostalom vodenom masom, ne stoji na raspolaganju živom svijetu na kopnu. Jedan dio lebdi u atmosferi, jedan dio je zarobljen u vječnom snijegu i ledu, a tek maleni dio, oko 0,64 posto, stoji na raspolaganju živom svijetu na kopnu, uključujući i čovjeka. U svijetlu ovih odnosa potpuno je jasno, da je voda dragocjena ne samo zato što je bez nje nemoguć život, već i poradi toga jer je ima vrlo malo na Zemlji. Stoga tvrdnja nekih analitičara naše zbilje, da su u 21. stoljeću mogući sukobi većih razmjera zbog vode, ima svoje uporište.

 


Kolika je važnost vode za čovjeka i cijeli živi svijet na našoj Zemlji jasno pokazuje i zabrinutost koja prati naše vrijeme radi sve manje zalihe čiste i upotrebljive vode.
Evo što je, između ostalog, zaključeno na Skupu o Zemlji koji je održan u brazilskom gradu Rio de Janeiru 1992. godine:

  • "Proširiti istraživanja količine i kakvoće vode koja će biti na raspolaganju rastućem stanovništvu i gospodarskim potrebama. To se događa u trenutku kada programima istraživanja vode nedostaju potrebna sredstva i odgovarajući stručnjaci.

  • U upravljanju vodama mora se prihvatiti potreba zaštite cjelovitosti vodenih ekosustava, te sprečavati njihovo degradiranje na razini slivnog područja. Zaštita vode trebala bi uključivati i preventivni pristup s ciljem sprečavanja i smanjivanja onečišćenja.

  • Države moraju utvrditi i zaštititi vodna bogatstva i osigurati korištenje vode na održiv način. Potrebni su im učinkoviti programi sprečavanja i nadziranja onečišćenja. Postoji posebna potreba za odgovarajućim sanitarnim tehnologijama i tehnologijama odlaganja smeća, namijenjeni gradovima s niskim prihodima i velikom gustoćom naseljenosti.

  • Obvezna je procjena utjecaja na okoliš za sve veće razvojne programe koji se tiču izvora voda, a za koje se pretpostavlja da bi mogli narušiti kakvoću vode i vodene ekosustave.
    Potrebno je razviti i alternativne izvore slatke vode, prikupljanje kišnice - posebno na malim otocima - ponovnu uporabu otpadnih voda i recikliranje vode".

Ovakva briga o vodama pretpostavlja i uporabu skupe tehnologije, koju proizvode uglavnom bogate zemlje. Gospodarstvo siromašnih zemalja, među njima je i Hrvatska, to teško može ostvariti.
Skup o Zemlji u Riju donio je i zaključke koje je do 2000. godine trebalo ostvariti. Evo nekih od njih:

  • "Svakom gradskom stanovniku osigurati najmanje 40 litara pitke vode na dan,

  • Osigurati zadovoljavajuće sanitarne uvjete za najmanje 75 posto gradskog stanovništva,

  • Uspostaviti standarde za ispuštanje i odlaganje gradskog i industrijskog otpada,

  • Prikupljati i reciklirati, odnosno odlagati tri četvrtine gradskog otpada na način prihvatljiv po okoliš,

  • Seoskom stanovništvu u svim krajevima svijeta osigurati pristup pitkoj vodi i odgovarajuće sanitarne uvjete potrebne za zdrav život, uz održavanje temeljnog lokalnog okoliša,

  • Nadzirati oboljenja uzrokovana onečišćenom vodom i težiti iskorjenjivanju riječnog sljepila i bolesti uzrokovane gvinejskim crvom,

  • Proširiti istraživanja količine i kakvoće vode koja će biti na raspolaganju rastućem stanovništvu i gospodarskim potrebama. To se događa u trenutku kada programima istraživanja vode nedostaju potrebna sredstva i odgovarajući stručnjaci,

  • U upravljanju vodama mora se prihvatiti potreba zaštite cjelovitosti vodenih ekosustava, te sprečavati njihovo degradiranje na razini slivnog područja. Zaštita voda trebala bi uključivati i preventivni pristup, s ciljem sprečavanja i smanjivanja onečišćenja,

 

 

 

  • Države moraju utvrditi i zaštitu vodnih bogatstva i osigurati korištenje vode na održiv način. Potrebni su im učinkoviti programi sprečavanja i nadziranja onečišćenja. Postoji posebna potreba za odgovarajućim sanitarnim tehnologijama i tehnologijama odlaganja smeča, koje su namijenjene gradovima s niskim prihodima i velikom gustočom naseljenosti...".
  •  

     

     

      

     

     

     

     

    Ovo su samo neke od odredaba sa Skupa o Zemlji iz Rija. Ima ih još, ne samo sa sastanka iz Rija nego i s drugih skupova, kojih ima na pretek. Možda bi bilo bolje novac koji se potroši u organiziraju tih skupih skupova, na kojima se ponavljaju neki zaključci iz godine u godinu, da se taj novac dodijeli onima kojima je potreban za zdravije življenje, pa i u pogledu kvalitete vode.
    Onečišćenje voda dobrim je dijelom uzrokovano iz takozvanih globalnih izvora. Ti izvori onečišćenja uglavnom se nalaze u bogatim zemljama. Iz industrijskih postrojenja u atmosferu se ispuštaju razne čestice i plinovi koji sadržavaju otrovne tvari. One kruže u atmosferi, ciklone i anticiklone ih raznose, pa često dospiju i onima koji s njihovim ispuštanjem nemaju nikakve veze. Nedavno je kod nas padala kiša u kojoj su se nalazile sitne čestice pijeska iz Afrike. Kako nam dolazi pijesak iz Afrike, tako nam na isti način dolaze i otrovne tvari uglavnom iz bogatih, industrijskih zemalja.

    Onečišćenje voda ne samo da ugrožava čovjeka i živi svijet na našoj Zemlji, već uništava i prirodne ljepote. Poznato je da sedrene barijere, odnosno slapovi, mogu nastajati samo u vodi visoke čistoće i kakvoće. Isto tako već nastale sedrene barijere u onečišćenoj vodi nestaju jer ugibaju sedotvorci, odnosno biljke i životinje koje uz pomoć vode stvaraju sedrene nakupine, koje tijekom milijuna godina postaju manje ili veće sedrene pregrade.

    Na našim kraškim rijekama slapovi su česta pojava. Bez tih ukrasa neke naše rijeke, primjerice, Krka ili Mrežnica, bile bi obični potoci. Stoga u Hrvatskoj postoji dvostruka obveza u očuvanju čistoće naših, posebice kraških rijeka: ponajprije zato što nam treba čista voda za stanovništvo i životinje; i stoga jer čuvajući čistoću naših kraških rijeka čuvamo posebne prirodne ljepote u našoj domovini. Stoga se isplati potruditi i očuvati to prirodno i gospodarsko blago.
    Nezgoda je i u tomu što je kraško područje, kroz koje protječu naše rijeke, porozito i ono jednostavno propušta vodu kroz pukotine u geološkoj podlozi. Kroz te pukotine
    lako se širi onečišćenje, posebno oni onečišćivači koji su lako topljivi u vodi. Još jedna opasnost prijeti onečišćenju naših, posebice kraških rijeka, a to je veliki broj jama i spilja na tom području. Mnogi smatraju kako su to pogodna mjesta za smetlišta. A bacanjem tvari koje onečišćuju vode, samo je jedan maleni korak da s malenom količinom onečišćivača onečistimo velike količine vode i velike prostore, jer se otrov širi podzemljem krasa kao kroz porozitu podlogu. I stoga se može zaključiti da očuvanje čistoće naših voda, našeg stvarnog i velikog bogatstva, nije zadaća i dužnost samo nekih ustanova, nego i svih nas i svakog od nas!

    A što je s morem i morskim vodama? I ti sustavi, premda izgledaju veliki, osjetljivi su i lako ih je onečistiti. Posebice u naše vrijeme, kada otrovi prijete iz bezbroj izvora. Stoga je i za morske vode opravdana bojaznost na globalnoj razini. Skup o Zemlji u Riju donio je neke zaključke i za očuvanje morskih ekoloških sustava. Evo nekih od tih zaključaka:

    • "Predvidjeti i spriječiti dalje narušavanje morskog okoliša, te smanjiti opasnost od dugotrajnih ili nepopravljivih utjecaja na oceane,

    • Osigurati prethodnu procjenu djelatnosti koje mogu bitno nepovoljno utjecati na more,

    • Uključiti zaštitu mora u sveukupne razvojne programe zaštite okoliša te društvene i gospodarske programe,

    • Primijeniti princip onečišćivač plaća i upotrijebiti gospodarske poticajne mjere kako bi se smanjilo onečišćenje mora,

    • Poboljšati životni standard stanovnika obala, pogotovo u zemljama u razvoju, kako bi pridonosili zaštiti obalnog i morskog okoliša,

    • Obustavljanje ili smanjivanje ispusta sintetičkih kemikalija u morski ekosustav, koje dospijevaju u morske organizme i tamo se nakupljanju u većim količinama,

    • Smanjivanje i nadziranje ispusta otrovnih otpada te uspostavljanje sigurnih odlagališta tih otpada na kopnu, umjesto da se odlažu u morske ekosustave,

    • Poštivanje međunarodnih propisa za brodove koji prevoze opasne terete kako bi se smanjile ekološke nesreće,

    • Dušik i fosfor pospješuju brz rast morskih biljaka stoga se određuje strogo nadziranje njihova ispusta u morski ekosustav,

    • Poticanje takvih tehnika obrade tla kojima se smanjuje erozija zemlje i njeno prenošenje putem rijeka u morske ekosustave,

    • Zabrana korištenja štetnih pesticida i umjetnih gnojiva, a smanjenje korištenja manje opasnih te uporaba prirodnih metoda za nadziranje štetnika,

    • Ribarska pristaništa, marine i luke treba čistiti od naftnih i kemijskih otpada, a onečišćavanje mora s brodova treba zabraniti strožim propisima,

    • Donijeti programe održivog korištenja mora uzimajući u obzir potrebe lokalnih zajednica i autohtonog stanovništva,

    • Ojačati nadziranje i provođenje propisa koji se odnose na ribarstvo".

    Ovo su samo neki od zaključaka iz Rija o vodenim ekološkim sustavima. Bilo bi lijepo kada bi se i provodili. Siromašne zemlje za takvo što nemaju novca, bogate volje.

     

    "Kad bi oceani umrli... kao što i hoće, ako i nadalje budemo onečišćivali kontinentalne platoe kanalizacijskim i industrijskim otpadom.. ako ne zaustavimo onečišćenje naftom koja prekriva površine i priječi oksigenaciju, ako oceani umru, nastat će neviđen užas na Zemlji.
    Prvo će doći neviđen smrad truleži organske tvari, dižući se s mora, bit će nemoguće živjeti uz obale Zemlje zbog smrada i svi će biti otjerani daleko u njezinu unutrašnjost, a s raspadanjem vegetacije povrh truljenja mrtvih mora, stat će vitalan proces isparavanja. Klima i padaline ovise o isparavanju i kad to prestane uslijedit će suše i velika glad, a smrću algi u moru i vegetacije na Zemlji zbog suše doći će do smanjenja kisika koji udišemo, jer kisik proizvodi vegetacija i svijet će ostati bez daha.
    Oceani održavaju ravnotežu između raznih soli i plinova o kojima ovise naši životi, a kad oceani umru sadržaj ugljik dioksida u atmosferi će rasti i rasti dok ne oblikuje omotač oko Zemlje. Iz toga će se razviti učinak staklenika - toplina koja se diže sa Zemlje bit će uhvaćena i priklještena pod stratosferom i temperatura zraka i mora će porasti, otapanje polarnog leda u oceane podići će razinu mora za trideset metara u par godina i tako potopiti mnoge velike gradove na našoj Zemlji.
    Ako oceani umru, čovjek će umrijeti unutar pedesetak godina, gladujući na visokim planinama, bez hrane i kisika...


    (Iz knjige: Johna Gordona Davisa "Leviathan")


    Izvor: Vlastita kreacija , Internet


    [ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
    preskoči na navigaciju